I ponovo naš dan Stelice, tvoj i moj... sjećam ga se jako dobro... onog veselja i miline... a onda ta žutica... pa nismo mogle doma sljedećih deset dana. Sjećam se i da sam rekla tvom tati kako sam mu donijela poklon za Valentinovo... :) Bili su to prekrasni dani. Sjećam se kako je Tina bila nježna prema tebi.. pažljiva i sretna.. Imala je već pet godina i nije bila ni malo ljubomorna već ti se iskreno veselila. Sretna, sretna vremena.
Život puno toga promijeni, i ne uvijek pravedno i ne uvijek na bolje.
Danas ti nismo otišli .. jer je padala nemoguća kiša i puhao jak vjetar.. Jednostavno nije bilo smisla otići i ostaviti ti cvijeće koje će biti uništeno odmah... upaliti svijeću koja će se ugastiti...pa sam to učinila u našem domu.. pored tvoje slike.. i cijeli dan se zapravo trudila odagnati misli.. zaposliti se... zaokupirati s nečim, da ne mislim kako je drugačije današnji dan trebao izgledati.
Djevojka od 21 godine..
Sve nam je oduzeto.
Mila moja.